Ponedjeljak ujutro, budi me poziv Gordana u čijem sam studiju prošle godine snimila radijsku reklamu za neki EU projekt, rječima; „Hej imam jednu reklamu za tebe za koliko brzo možeš doći na snimanje?“  Obzirom da sam odavno potrošila ušteđenu lovu na putovanja, a nova radna sezona  još nije počela, ne mogu ni zamisliti bolje buđenje. U očima mi već ko na crtiću znak za dolar i unaprijed razmišljam o tome kako ću odmah ovaj vikend potrošiti honorar. Dok navlačim traperice, vičem kao da već pripremam glas;  „Di je auto, moram na snimanje reklame?“  Bez odgovora o autu dobivam pitanje; Ma daj ko ti je to sredio? Iznimno zabavno i rođena majka sumnja u moju kvalitetu. No hajde, odgovaram sa NITKO, ali hvala! Ni ne čujem do kraja pokušaj objašnjenja;  „Pa ne znam, mislila sam….

Ja sam već u trećoj i mjenjam cd u autu, što je super jer uspijevam čuti mob koji zvoni, a to nije čest slučaj kod moje vožnje. Broj govori o tome da se radi o prijedlogu za kavu, puno nas je nezaposlenih u zemlji pravednika pa imamo vremena za takve stvari ponedjeljkom ujutro. Bez hej objašnjavam kava partnerici, ej ne mogu idem na snimanje reklame kod onog lika za radio…Ona ; Ma daj ko ti je to sredio?

POKOJNA BABA, još su obje žive- pa smijem, zovem te kad završim, možemo onda.

Nakon što sam tristo puta pročitala dvije iste rečenice, malo sam zakržljala, došli smo do dobitne komibancije. Za moj  pojam bogata napuštam studio i panično zovem frenda s kojim sam radila na radiu,;  Ej Bojan nećeš nikad vjerovat za što sam upravo snimila reklamu i koji je honorar bio u pitanju! Nakon mog obajšnjenja,; Ooo  droljice moja šta si za to morala napravit? Volim ga i znam da zajebava, ali mislio je na isto; Tko ti je to sredio?

Očito je u  predivnoj našoj odavno prestalo biti bitno to što sam radila na radiu, što su moje glasovne sposobnosti prepoznali profesionalci, što za ralizku od mnogih kojima se sređuje  nemam govorne mane. Sad će svako tko čita reć;  No shit Scherlock otkrila si nešto novo, jer će se pronaći tu  bez obzira na branšu. No, postoji tu novi problem, još ne tako davno, komentari o sređivanju polazili su od zlih jezika ili onih koji ne znaju koliko truda stoji iza nekoga, a nikako od najbližih koji znaju vašu povijest. Postalo je doslovno nemoguće pronaći izvor prihoda bez obzira na nečiju kvalitetu, ako nemaš nekoga da ti sredi, ništa! I to  je postala sasvim normalna stvar.

Kod nas se možda radi o krizi i ostatcima mentaliteta da moraš biti nečiji sin za nešto, no slična je stvar  u svim  zemljama čak i onima za koje mi idealistički mislimo da je tamo sigurno bolje; trava je uvijek zelenija kod susjeda. Jedina je razlika da se kod razvijenih se to prekriva u obliku preporuka ili sličnih gluposti, no sve to dođe na isto, opet trebaš imati nekoga da te preporuči, da bi netko uopće razmislio o tvojoj kvaliteti, znači imati nekoga da ti sredi, po rođenju ili poznanstvom. Sve skupa nekako se nameće stari zaključak da se stvarno radi samo o tome da ste u pravo vrijeme na pravom mjestu. Odgovor na pitanje čemu se onda turditi, ne znam, no da bi dobili priliku da netko prepozna vaše kvalitete morate ih imati, bez obzira o čemu se radilo. Ili će vam jednostavno sinuti neka super ideja s vremenom, pa ćete sami upotrijebiti svoje kvalitete, netko će vas zvat na snimanje reklame prije ili kasnije. Nažalost samo od snimanja reklama nećte moći živjeti, ali shvatili ste poantu,  zakoni energije, za vjernike Bog, će prije ili kasnije nagraditi trud. Ili imate i drugu opciju postati zli jezici koji imaju vremena komentirati nečiji uspjeh.

Leave a Reply