Otprilike je dva ujutro, a moja nova frendica iz Njemačke  i ja opet imamo zajedničke avanture po jugoistočnoj Aziji, nakon Malezije sad su nam se putovi susreli u Bangkoku. Jurimo u tajlandskoj verziji Tuk-tuka, pod blagim utjecajem alkohola, koji smo netom prije popile s ekipom koja nas čeka na iznimno ludoj Khao  San Road, dok mi obavimo neizostavan  Ping-pong show.

Svi koji su nogom ikad kročili u Bangkok znaju u čemu pričam, a za ostale; eto to vam je  kad tajlandske djevojke u zamračenoj sobi- u kojoj je zabranjeno bilo kakvo fotografiranje ili snimanje iz svog međunožja izbacuju ping- pong loptice. Nađe se tu i mini banana i nekih sličnih predmeta, ovisno koju ste “kuću” izabrali za pogledati show 😉 .

Ta naša potraga strašno je podsjećala na scenu iz nekog jeftinog filma, nas dvije i  vozač koji nas po običaju vozi okolnim cestama ne bi li zaradio nešto više, mračne poluprazne uličice, ipak smo se dosta kasno odlučile odvojiti  od ekipe i pogledati to o čemu svi pričaju i na svakom se koraku nudi. Pregovaramo s čudnim likovima na vratima nekoliko “kuća” kako bi pronašle najjeftiniju opciju, a ja se nisam nikad osjećala smješnije. Nakon avanture, koja traje ovisno o tome koliko platite, vraćamo se na jedno od najluđih mjesta ikad na kojima sam ja imala priliku pratijati -tu istu Khao San Road s koje smo i krenule.

 

Popularna knjiga i film “Plaža” opisuje tu istu ulicu kao centar Svemira za backpackere, a ja sam je baš točno takvom i doživjela. Duga svega kilometar krcata je kafićima, klubovima, nisko budžetnim hotelima, hostelima, turističkim agencijama, suvenirnicama, štandovima s odjećom, salonima za masažu (ne rijetko sa sretnim krajem), tatoo studijima, štandovima tajlandske hrane koji naravno nude škorpione i sve moguće egzibicije… Nema čega nema! A ono najbitnije nema te države čiji predstavnik u mladom tijelu nije tu. Sve nacije, ma i različite dobne starosti, sve seksulane orijentacije , boje kože, svi željni zabave znaju što znači Bangkok upravo zbog te svjetske party oaze. I dan danas obožavam tu scenu u kojoj  oči više nisam mogla držati otvorenima, već se opako budio dan, a muzika koja je treštila iz svih tih kafića i klubova nije još bila ništa tiša, a ekipe ništa manje, naravno ni hrane još nije nestajalo… Preko dana ne ostavlja taj dojam, ali čim padne noć, mislim da nema luđe ulice na trećem kamenčiću od Sunca.

Sami klubovi nisu nešto što ćete nazvati vrhunskim, ni najmanje;  no ta vibra , ta masa ljudi željnih zabave, tih vječnih putnika, neobuzdani duh koji tamo vlada nešto je što ja stvarno nigdje drugdje do sad u toj mjeri nisam doživjela. Sam taj centar je i dosta prljav, koliko je krcat baš ništa čudno, ja sam još tome bila u srcu sezone posjeta Tajlandu, 12 mjesec. Priča je opet ista kao i s Kambodžom  najbolje ga je posjetiti za razdoblja naše zime, ali vjerujte čistoća vam je tu zadnja na pameti. Čak i ako ste sami tamo trebat će vam otprilike nekoliko minuta da imate internacionalnu ekipu oko sebe i ludi provod zagarantiran. Obzirom da sam U Bangkoku bila prije i nakon tjedana provedenih po svim tajlandskim otocima na istočnoj strani, mogu vam garantirati da uz sve partije po otocima, jedan je Bangkok!

Što se tiče nadaleko poznatih transvestita iz te zemlje; istina je! Dečki su toliko zgodni i tako dobro pretvoreni u žene, da ni ja ko žena nisam mogla biti sigurna većinu vremena. Ta činjenica uz ping-pong show i masaže samo vam malo odaje kako je cijela zemlja jako slobodoumna kad se radi o seksualnosti, naravno ima to i svoju lošu stranu, pa se i djevojčice nude za dobru svotu novca. Ja sam pokušala vidjeti samo dobro, a to je da nema mjesta za primitivizam i osuđivanje gay populacije ili transseksualce, svi se osjećaju slobodno, baš svi.

Obzirom da je moj boravak u Bangkoku opako obilježen kroz prizmu noćnih zabava, naravno sve u svrhu istraživanja tog nadaleko poznatog pulsa grada 😉 dosta sam manje nego inače istraživala danju, ipak nisam zaobišla najpoznatije točke. Tajland je u svakom slučaju jedna od onih destinacija gdje apsolutno na svakom koraku vlada nešto što se zove masovni turizam, ne morate vi tu puno ništa sami kombinirati i istraživati, oni većinu svega već imaju unaprijed organizirano, vi samo date lovu za izlete. Uopće ne morate ni misliti svojom glavom i brinuti se oko prijevoza ili nečeg sličnog.

 

Jedan od najpopularnijih izleta koji se nudi kud god pogledate je posjet poznatom hramu tigrova. Udaljen je nešto manje tri sata od grada, a sumnja koju izazivaju pitomi tigrovi veže na sebe priče o sustavnom drogiranju životinja u svrhu turističke atrakcije. Iskreno nisam uspjela potvrditi sa sigurnošću ni jednu stranu priče. Svi volonteri koji tamo rade ( govorimo o ljudima iz svih mogućih zemalja) okreću očima na optužbe o drogiranju tigrova i jednoglasno tvrde kako su jednostavno dresirani, stari i lijeni. S druge strane samo ih je nekoliko takvih, dok vas za one u kavezima upozoravaju da se ni slučajno ne približavate, jer ćete ostati bez ruke…hm… Oni za koje sam sigurna da nisu drogirani su bebe, koje možete i hraniti i igrati se s njima. Eto opet sam kriva, opet sam platila za nešto ovakvo i na taj način podržala nešto što možda stvarno gadno krši moja pravila, no opet je igranje s tigirićima nešto što nikad, ali baš nikad ne zaboraviš.

Sljedeća stvar koju nikako ne treba zaobići ako vas put odnese u Bangkok je kraljevska palača. Nije zlato sve što sja? E pa tu je! Blink Blink i tako bez kraja, palača koje pokazuje iznimno bogatstvo kraljevske obitelji i naravno apsurd zemlje, jer nije da su ljudi u Tajlandu inače bogati. Dapače, život u Tajlandu za lokalne ljude bolji je samo kad ih se uspoređuje sa zemljama poput Vijetnama, Kambodže ili Laosa, no to je i dalje ništa slično životu kakav se vodi po bogatijim zemljama. U sklopu palače je i hram Wat Pho u kojem ćete vidjeti enormno velikog ležećeg Buddhu, ipak smo u budističkoj zemlji, naravno i on je uklopljen u zlatnu priču.

Sam grad će vas odmah pripremiti na stvarno specifičnu arhitekturu diljem zemlje i njihov način poimanja lijepog. Nema tih boja i oblika koji se kod njih ne slažu u cjelinu. S druge strane prirodne ljepote  Tajlanda, bilo da se gubite po beskrajnim pješčanim plažama na mnogobrojnim otocima ili još fascinantnijem planinskom sjeveru su često nevjerojatne. Zemlja ima 110 nacionalnih parkova, pa nakon toga svaka riječ koja govori o tome koliko je fascinantna, je suvišna. No, osim ludih provoda i kulturnog uzdizanja u Bangkoku te ćete prirodne ljepote ipak teško doživjeti, za to se miče iz grada, a ja pišem drugi putopopis.