Tajlandsko ludilo

Tajlandsko ludilo

Na dnu teksta čeka vas link na video tajlandskog ludila i objašnjenje kako kartica može u Aziji spasiti ludu glavu. Iz samo jednog razloga; zadnjih desetak dana moja kamera i ja kao da smo otkrile neku vrstu droge koja budi najbolje u vama, a nema loših posljedica. Jednostavno rečeno, radimo neke od najboljih fotki koje smo ikad radile zajedno. Opet iz još jednostavnijeg razloga; istražujemo Tajland. Ova novija kamera prvi put, a ja ponovno i još bi sto puta mogla. Zašto? Zato jer je Tajland uvijek, ali baš uvijek dobra opcija i po ne znam koji put.

Ovaj put je nešto drugačije obzirom da kamera i ja nismo same. U trenutku kad sam primila poziv u New Yorku s ponudom od Hrvatskog kluba putnika da vodim njihove dvije grupe po tajlandske avanture trebalo mi je otprilike dvije minute da odlučim zamijeniti  New Yoršku gužvu onom u Bangkoku. Upravo zbog tajlandskog ludila koje nisam zaboravila još od kad sam prvi put bila tu.

Iako New York ima najveće mjesto u mom srcu od internacionalnih gradova, svi koji su pročitali moju knjigu Slane Banane znaju da je Bangkok puno luđi grad po pitanju ne spavanja i ludih provoda. U istom trenutku kad smo se prva grupa i ja uputili s aerodroma prema hotelu nastale su dvije reakcije – njihovo čuđenje ludom prometu jugoistočne Azije (onih koji se nisu prije susreli s istim) i moja reakcija; “Azijo draga nisam ni znala da mi je tvoja vrsta kaosa toliko nedostajala!” I već sam zaboravila u međuvremenu da me vožnja motora po lijevoj strani (kako se vozi u Tajlandu) nije osvojila. No bez obzira na konstantu gužvu ovaj divan miran narod prema pravim budističkim manirama nikad ne živčani iza volana i nitko ne trubi i svi se ponašaju mirno iako vlada kaos.

Osim kaosa Bangkok je ludilo po toliko različitih parametra! Najveće ludilo je spoj zapadne i istočne kulture u nekoj gotovo nezamislivoj mjeri. Baš kao i harmonija u kojoj tu žive sve moguće nacionalnosti, kulture i vjerske opredijeljenosti iako je 95% Tajlanđana budističke vjeroispovijesti. Baš će vam biti nevjerojatan broj internacionalaca koji su ovaj ludi grad odlučili pretvoriti u svoj dom.

Trgovački centri ispred kojih se sam NYC može posramiti, rooftop pratyi u ludilo sky barovima, sky vlak koji juri kao prijevozno sredstvo kroz grad i pokazuje vam ga iz neke sasvim druge perspektive u kombinaciji s budističkim hramovima, tuk-tukovima koji jure na sve strane,  hranom koja se tipično azijski na cesti priprema, prodaje i jede čine jedan stvarno privlačan kontrast. Pad Thai i pržena riža na 100 načina i genijalno voće na svakom koraku  samo su neke od delicija koje će vas stalno činiti gladnima. Uz popularne ponude prženih škorpiona, žohara, crva, zmija… za jest što više služi kao atrakcija za odvažnije turiste nego išta drugo.

Čim se spusti noć kreće još jedno ludilo Bangkoka, ono po koje mnogi dolaze. Party koji se ne gasi do jutra, tolerancija na maximimu pa su lady boys i prijateljice noći na svakom koraku, crvene četvrti, erotični showovi i ludilo Khao San Roada, backacerskog centra svemira kako mnogi nazivaju tu party ulicu na kojoj ćete plesati do ranih jutarnjih sati uz apsolutno sve nacije mladih ljudi koje možete zamisliti. Najbolji dokaz za odraz noćnog ludila grada je promet koji je u tri ujutro recimo gust i živ baš kao u tri popodne.

Osim noćnih provoda u gradu se ne propušta posjet genijalnoj kraljevskoj palači i hramu u kojem leži najveći zlatni Buddha baš kao ni vožnja brodom po rijeci ili posjet prekrasnim hramovima uistinu ogromne kineske četvrti, dok će vas ludilo iste stvarno odvesti u Kinu na koji sat.

Nešto što je apsolutno osvojilo mene ispočetka, a i cijelu grupu genijalnih ljudi koje vodim kroz otkrivanje Tajlanda, jest plutajuća tržnica koja je malo van Bangkoka, ali se nikako ne propušta. Zadnja takva u Tajlandu, nekad je znato više služila lokalcima za nabavu svega što trebaju, a danas najviše kao turistička atrakcija i shopping oaza za suvenire, no to joj nimalo ne oduzima na vrijednosti upoznavanja s tajlandskom kulturom i pomalo zaboravljenim načinom života.

Sljedeće tajlandsko ludilo po kojem je Tajland još poznatiji od ludovanja po Bangkoku su prirodne ljepote. Krenulo je mega popularnim jahanjem slonova u jednom od parkova koji to nude.

Ipak više od toga oduševilo nas je spavanje na plutajućim kućicama na rijeci Kwai, što je bilo stvarno van serijski dobro, struja koje tamo naravno nema je zadnje na što ćete misliti. S druge strne ja jedva čekam da netko kod nas napravi nešto slično jer nije da nemamo gdje.

I onda ono po što svi dolaze, pješčane plaže i čista egzotika tajlandskih otoka i obale. Da posjetite sve treba vam dosta vremena i novaca nemojmo se lagat, pa je najbolje ograničiti se na one najbolje. U to svakako ulazi onaj na našoj listi: Koh Phi Phi, ali i provincija Krabi i grad u kojem smo mi smješteni Ao Nang, genijalno zbog mogućnosti posjeta mnogim popularnim otocima u blizini kao što je otok Jamesa Bonda recimo ili otok Majmuna, Bambusa… Uz to tu je i Railay plaža koja je raj za sve poput mene zaljubljene u penjanje. Sve skupa začinjeno koktelima i partyima na plaži.

Ono što sam ja prvo napomenula ekipi u mojoj grupi prije putovanja je da obavezno ponesu dobru karticu, moja Mastercard® je mene doslovno spasila prošli put. Od tog iskustva nikad više ne putujem bez nje. Naime bila sam dovoljno “mudra” da krenem u otkrivanje jugoistočne Azije  s novčanicom od 500 eura i nakon što sam potrošila ono što sam imala osim nje ostala bi na cesti bez kartice. Naime ni jedna banka i ni jedna mjenjačnica nije htjela uzeti tu istu novčanicu, jer kako su tvrdili njima je to previše riskantno. To je više od njihove mjesečne plaće, a ja sam imala jedan od onih totalno ne realnih scenarija, imaš lovu, ali ti ne može ništa s njom. Upravo zahvaljujući Mastercardu mogla sam dići njihovu valutu s kartice i tu istu novčanicu sretno vratiti doma. Tako da osim kartice usitnite eure za put u jugoistočnu Aziju, za Kambodžu je recimo to još važnije nego za Tajland. A po pitanju dolara s druge strane prihvaćaju samo novu verziju istih.
Vraćam se istinskom uživanju na mom radnom odmoru i idem se zahvaliti Buddhi na ovakvom genijalnom poslu i predivnoj prilici da opet uživam ljepote magičnog Tajlanda.
Video tajlandskog ludila:

Kamerom po svijetu

Kamerom po svijetu

Prenijeti neko mjesto ponekad je najbolje ako se uključi i video u cijelu priču, baš zato pokušavam i taj medij sve više pretvoriti u konstantan dio mojih putopisa...

 

Magija Tajlanda u dvije minute…

 

Egzotično zelena Šri Lanka…

 

Jedna plavuša, jedan Harley,  jedna planeta, jedna čarolija  u  jednoj minuti 

 

Advent u New Yorku…

 

Jedna od dražih avantura, iznajmljen auto i 3 plavuše s Balkanka po Americi 🙂

 

San Franciso i mojih godinu dana u njemu u par minuta, ljubavno pismo gradu !

 

Moja  Route 66 izložba u Muzeju za suvremenu umjetnost 

 

Plaže , izlasci , priroda, arhitektura, vibra, cjelokupni doživalj Malte na brzinu

 

Harley dani Biograd 2014

 

Godina u kojoj sam prešla navjiše kilometara i čarolija toga u tri minute

 

Virtualna šetnja kroz San Francisco …

 

Ima jedno potpuno čarobno mjesto u Sloveniji; Bovec! Kako i zašto ? Eto tu.

Tajland, Bangkok-Noć bez kraja...

Tajland, Bangkok-Noć bez kraja...

Otprilike je dva ujutro, a moja nova frendica iz Njemačke  i ja opet imamo zajedničke avanture po jugoistočnoj Aziji, nakon Malezije sad su nam se putovi susreli u Bangkoku. Jurimo u tajlandskoj verziji Tuk-tuka, pod blagim utjecajem alkohola, koji smo netom prije popile s ekipom koja nas čeka na iznimno ludoj Khao  San Road, dok mi obavimo neizostavan  Ping-pong show.

Svi koji su nogom ikad kročili u Bangkok znaju u čemu pričam, a za ostale; eto to vam je  kad tajlandske djevojke u zamračenoj sobi- u kojoj je zabranjeno bilo kakvo fotografiranje ili snimanje iz svog međunožja izbacuju ping- pong loptice. Nađe se tu i mini banana i nekih sličnih predmeta, ovisno koju ste “kuću” izabrali za pogledati show 😉 .

Ta naša potraga strašno je podsjećala na scenu iz nekog jeftinog filma, nas dvije i  vozač koji nas po običaju vozi okolnim cestama ne bi li zaradio nešto više, mračne poluprazne uličice, ipak smo se dosta kasno odlučile odvojiti  od ekipe i pogledati to o čemu svi pričaju i na svakom se koraku nudi. Pregovaramo s čudnim likovima na vratima nekoliko “kuća” kako bi pronašle najjeftiniju opciju, a ja se nisam nikad osjećala smješnije. Nakon avanture, koja traje ovisno o tome koliko platite, vraćamo se na jedno od najluđih mjesta ikad na kojima sam ja imala priliku pratijati -tu istu Khao San Road s koje smo i krenule.

 

Popularna knjiga i film “Plaža” opisuje tu istu ulicu kao centar Svemira za backpackere, a ja sam je baš točno takvom i doživjela. Duga svega kilometar krcata je kafićima, klubovima, nisko budžetnim hotelima, hostelima, turističkim agencijama, suvenirnicama, štandovima s odjećom, salonima za masažu (ne rijetko sa sretnim krajem), tatoo studijima, štandovima tajlandske hrane koji naravno nude škorpione i sve moguće egzibicije… Nema čega nema! A ono najbitnije nema te države čiji predstavnik u mladom tijelu nije tu. Sve nacije, ma i različite dobne starosti, sve seksulane orijentacije , boje kože, svi željni zabave znaju što znači Bangkok upravo zbog te svjetske party oaze. I dan danas obožavam tu scenu u kojoj  oči više nisam mogla držati otvorenima, već se opako budio dan, a muzika koja je treštila iz svih tih kafića i klubova nije još bila ništa tiša, a ekipe ništa manje, naravno ni hrane još nije nestajalo… Preko dana ne ostavlja taj dojam, ali čim padne noć, mislim da nema luđe ulice na trećem kamenčiću od Sunca.

Sami klubovi nisu nešto što ćete nazvati vrhunskim, ni najmanje;  no ta vibra , ta masa ljudi željnih zabave, tih vječnih putnika, neobuzdani duh koji tamo vlada nešto je što ja stvarno nigdje drugdje do sad u toj mjeri nisam doživjela. Sam taj centar je i dosta prljav, koliko je krcat baš ništa čudno, ja sam još tome bila u srcu sezone posjeta Tajlandu, 12 mjesec. Priča je opet ista kao i s Kambodžom  najbolje ga je posjetiti za razdoblja naše zime, ali vjerujte čistoća vam je tu zadnja na pameti. Čak i ako ste sami tamo trebat će vam otprilike nekoliko minuta da imate internacionalnu ekipu oko sebe i ludi provod zagarantiran. Obzirom da sam U Bangkoku bila prije i nakon tjedana provedenih po svim tajlandskim otocima na istočnoj strani, mogu vam garantirati da uz sve partije po otocima, jedan je Bangkok!

Što se tiče nadaleko poznatih transvestita iz te zemlje; istina je! Dečki su toliko zgodni i tako dobro pretvoreni u žene, da ni ja ko žena nisam mogla biti sigurna većinu vremena. Ta činjenica uz ping-pong show i masaže samo vam malo odaje kako je cijela zemlja jako slobodoumna kad se radi o seksualnosti, naravno ima to i svoju lošu stranu, pa se i djevojčice nude za dobru svotu novca. Ja sam pokušala vidjeti samo dobro, a to je da nema mjesta za primitivizam i osuđivanje gay populacije ili transseksualce, svi se osjećaju slobodno, baš svi.

Obzirom da je moj boravak u Bangkoku opako obilježen kroz prizmu noćnih zabava, naravno sve u svrhu istraživanja tog nadaleko poznatog pulsa grada 😉 dosta sam manje nego inače istraživala danju, ipak nisam zaobišla najpoznatije točke. Tajland je u svakom slučaju jedna od onih destinacija gdje apsolutno na svakom koraku vlada nešto što se zove masovni turizam, ne morate vi tu puno ništa sami kombinirati i istraživati, oni većinu svega već imaju unaprijed organizirano, vi samo date lovu za izlete. Uopće ne morate ni misliti svojom glavom i brinuti se oko prijevoza ili nečeg sličnog.

 

Jedan od najpopularnijih izleta koji se nudi kud god pogledate je posjet poznatom hramu tigrova. Udaljen je nešto manje tri sata od grada, a sumnja koju izazivaju pitomi tigrovi veže na sebe priče o sustavnom drogiranju životinja u svrhu turističke atrakcije. Iskreno nisam uspjela potvrditi sa sigurnošću ni jednu stranu priče. Svi volonteri koji tamo rade ( govorimo o ljudima iz svih mogućih zemalja) okreću očima na optužbe o drogiranju tigrova i jednoglasno tvrde kako su jednostavno dresirani, stari i lijeni. S druge strane samo ih je nekoliko takvih, dok vas za one u kavezima upozoravaju da se ni slučajno ne približavate, jer ćete ostati bez ruke…hm… Oni za koje sam sigurna da nisu drogirani su bebe, koje možete i hraniti i igrati se s njima. Eto opet sam kriva, opet sam platila za nešto ovakvo i na taj način podržala nešto što možda stvarno gadno krši moja pravila, no opet je igranje s tigirićima nešto što nikad, ali baš nikad ne zaboraviš.

Sljedeća stvar koju nikako ne treba zaobići ako vas put odnese u Bangkok je kraljevska palača. Nije zlato sve što sja? E pa tu je! Blink Blink i tako bez kraja, palača koje pokazuje iznimno bogatstvo kraljevske obitelji i naravno apsurd zemlje, jer nije da su ljudi u Tajlandu inače bogati. Dapače, život u Tajlandu za lokalne ljude bolji je samo kad ih se uspoređuje sa zemljama poput Vijetnama, Kambodže ili Laosa, no to je i dalje ništa slično životu kakav se vodi po bogatijim zemljama. U sklopu palače je i hram Wat Pho u kojem ćete vidjeti enormno velikog ležećeg Buddhu, ipak smo u budističkoj zemlji, naravno i on je uklopljen u zlatnu priču.

Sam grad će vas odmah pripremiti na stvarno specifičnu arhitekturu diljem zemlje i njihov način poimanja lijepog. Nema tih boja i oblika koji se kod njih ne slažu u cjelinu. S druge strane prirodne ljepote  Tajlanda, bilo da se gubite po beskrajnim pješčanim plažama na mnogobrojnim otocima ili još fascinantnijem planinskom sjeveru su često nevjerojatne. Zemlja ima 110 nacionalnih parkova, pa nakon toga svaka riječ koja govori o tome koliko je fascinantna, je suvišna. No, osim ludih provoda i kulturnog uzdizanja u Bangkoku te ćete prirodne ljepote ipak teško doživjeti, za to se miče iz grada, a ja pišem drugi putopopis.