Skijanje ili vožnja motora?

Skijanje ili vožnja motora?

Magija svježeg snijega koji škripi pod skijama dok mi se smrzava nos od brzine, a istovremeno ne postoji ništa osim strmine ispred mene i razmišljanja o idućem nagibu i kako što više skijati po rubu skija= stvarno predivna količina adrenalina! Na kraju dana otopljena u čaši kuhanog vina s  nevjerojatnim pogledom na šumu i planine ili grad, e to su za mene razlozi zašto beskrajno volim zimu.

Skijanje i adrenalinski užitak koji mi pruža taj sport vjerojatno je broj jedan stvar koja mi je uz vožnju motora nedostajala najviše za života u SAD-u. Nije da toga tamo nema, samo tamo to i nije baš dostupno onima koji se trude preživjeti i započeti svoj život iznova, dapače kao i mnoge druge stvari u Americi dostupno je samo onima s boljim životnim standardom.

Naravno nije skijanje ni kod nas jako jeftina stvar, ali vjerujte mi opet dostupnija meni prvoj, a onda i mnogima. Kod nas stvarno nije neki luksuz otići na jedan dan na Pohorje, Krvavec ili Kranjsku Goru, sve skijališta udaljena najviše dva sata od Zagreba, pa samim time ni spavanje tamo nije nužno. Kad još tome dodam da mi moja Mastercard® kartica pomogne svaki put kad treba i daje mnoge putničke pogodnosti, kao što su popusti na određena putovanja, lako se podsjetim zašto se iznimno veselim privremenom povratku u Hrvatsku. Na kraju krajeva Sljeme mi je uvijek tu kad se ne može dalje.

Uopće neću poricati da je daleko veći užitak otići na više dana na skijanje i spavati tamo i nekoliko dana za redom trenirati mišiće na taj način isto kao i guštati na after ski partijima, no kad nema druge dignem se jako rano za jednodnevno uživanje u skijanju. Isto tako ako moram birati između neke egzotične destinacije usred zime ili tjedan dana skijanja bilo gdje, baš gotovo uvijek dajem prednost skijanju. Svakako najbolje je kad možete oboje.

Kakve to sad ima veze s motorima i vožnjom istih i zašto sam uopće odlučila pisati o te dvije stvari u isto vrijeme? Inspirirala me jedna situacija u dalekom Tajlandu s drugom grupom koju sam vodila kao turistički pratitelj za Hrvatski Klub putnika tamo.

Razgovor se ticao mog života u Indiji…

Veronika: “I kako ti nije smetala prljavština ?” prije nego sam stigla sama odgovoriti:

Dragan: “Ma daj pa ća bajkerima ikad smeta?”…

Uistinu (nama) pravim bajkerima malo toga smeta, na puno toga reagirat ćemo smirenije nego 90% posto drugih ljudi i oko nevjerojatno puno stvari oko kojih drugi hoće mi se ni najmanje nećemo uzrujati.  Napominjem istinskim bajkerima, a ne onima koji misle da je biti bajker tučnjava, problemi i alkohol u kombinaciji s vožnjom, što vjerujte mi ni jedan pravi bajker ionako neće raditi, jer mu vožnja motorom ne služi kao neka vrsta dokazivanja.

Što je i logično jer da bi tolike sate na cesti ostali sigurni, bez obzira na konstantu opasnost i adrenalin, morate biti jako fokusirani, a time i smireni. I baš zato vožnja motora za mnoge od nas je neka vrsta meditacije, svjesno ili ne svjesno. Uz to za mnoge i pripadanje nekom zajedništvu, primjerice ja ionako mislim da je cijela Harely Davidson ekipa moja druga i najveća obitelj. Zato nam je svima najnormalnije pozdravljati se cestama kojima jašemo s drugim motoristima koje nikad prije nismo ni sreli.

Ipak problem meni i vjerujem mnogima, je godina koja ima i zimu i snijeg i vrijeme koje nije za sigurnu ili ugodnu vožnju. Moju ovisnost o adrenalinskoj meditaciji, koja me smiri na trenutnoj, ali i nekoj višoj životnoj razini onda logično zimi dobivam baš skijanjem! Osjećaj je meni stvarno jako sličan osjećaju kojeg budi vožnja na motoru.

I baš zato nema odgovora na skijanje ili vožnja motora? Apsolutno se ne bi ni mogla odlučiti za samo jedno od toga. A mjesto gdje ćete me sigurno pronaći u nadolazećim tjednima su obližnja skijališta i bojim se da ću često provlačiti Mastercard. S druge strane dok ne stigne sezona vožnje motora moje će skije doći na svoje.

Kamerom po svijetu

Kamerom po svijetu

Prenijeti neko mjesto ponekad je najbolje ako se uključi i video u cijelu priču, baš zato pokušavam i taj medij sve više pretvoriti u konstantan dio mojih putopisa...

 

Magija Tajlanda u dvije minute…

 

Egzotično zelena Šri Lanka…

 

Jedna plavuša, jedan Harley,  jedna planeta, jedna čarolija  u  jednoj minuti 

 

Advent u New Yorku…

 

Jedna od dražih avantura, iznajmljen auto i 3 plavuše s Balkanka po Americi 🙂

 

San Franciso i mojih godinu dana u njemu u par minuta, ljubavno pismo gradu !

 

Moja  Route 66 izložba u Muzeju za suvremenu umjetnost 

 

Plaže , izlasci , priroda, arhitektura, vibra, cjelokupni doživalj Malte na brzinu

 

Harley dani Biograd 2014

 

Godina u kojoj sam prešla navjiše kilometara i čarolija toga u tri minute

 

Virtualna šetnja kroz San Francisco …

 

Ima jedno potpuno čarobno mjesto u Sloveniji; Bovec! Kako i zašto ? Eto tu.