Kamerom po svijetu

Kamerom po svijetu

Prenijeti neko mjesto ponekad je najbolje ako se uključi i video u cijelu priču, baš zato pokušavam i taj medij sve više pretvoriti u konstantan dio mojih putopisa...

 

Magija Tajlanda u dvije minute…

 

Egzotično zelena Šri Lanka…

 

Jedna plavuša, jedan Harley,  jedna planeta, jedna čarolija  u  jednoj minuti 

 

Advent u New Yorku…

 

Jedna od dražih avantura, iznajmljen auto i 3 plavuše s Balkanka po Americi 🙂

 

San Franciso i mojih godinu dana u njemu u par minuta, ljubavno pismo gradu !

 

Moja  Route 66 izložba u Muzeju za suvremenu umjetnost 

 

Plaže , izlasci , priroda, arhitektura, vibra, cjelokupni doživalj Malte na brzinu

 

Harley dani Biograd 2014

 

Godina u kojoj sam prešla navjiše kilometara i čarolija toga u tri minute

 

Virtualna šetnja kroz San Francisco …

 

Ima jedno potpuno čarobno mjesto u Sloveniji; Bovec! Kako i zašto ? Eto tu.

Kambodža - Istraživanje egzotične Kraljevine / raja za backpackere

Kambodža - Istraživanje egzotične Kraljevine / raja za backpackere

Kambodža -je siromašna je, jako je siromašna i ljudi često žive u okolnostima koje nikome ne želite, ako ste imalo socijalno osjetljivi bit će vam teško gledati mnoge stvari, no stanovnici su joj toliko dragi i vječno nasmiješeni bez obzira na sve katastrofe koje su ih stoljećima pratile, da je duhom bogatija od mnogih, mnogih drugih. I nema tako groznih sudara bogatih i siromašnih poput jedne Indije, a ako vas priroda neće osvojiti, znamenitosti hoće sigurno i bespovratno.

 

Najčešća rečenica koju sam čula po povratku u Hrvatsku; „Bila si sama u Kambodži? O Bože.“ A kad ono, istraživanje egzotične Kambodže idealno je za one koji nemaju problem s tim da putuju sami. I kad bi znali koliko mladih ljudi iz svih mogućih država to radi na taj isti način i koliko je zapravo sigurna išli bi isključivo sami. Ne znam je li do nasmijanih i simpatičnih  Kmera (stanovnici zemlje)  ili do tipa ljudi koji se na to odlučuje, ali u Kambodži nikad neće biti sami, iako ste tako došli. Očekivala sam neprocjenjivu prirodu, siromaštvo i ogorčenost sličnu Afričkoj i ne neku ludu zabavu, no dočekalo me nešto potpuno drugačije. Prije par godina pročitala sam kako u Kambodži za deset tisuća dolara možete osjetiti što znači ubiti čovjeka; nešto kao lov samo vam ne trče životinje. Činilo mi se nemogućim, no i moj doživljaj zemlje je na kraju postao sličan. Nažalost mjesto gdje je sve moguće, ako znate kome dati lovu.

 

Po slijetanju u Phnom Penh ( glavni grad ) prvi susret s Kambodžom; nema tu kompliciranja oko viza, doslovno vas pitaju kakvu vizu hoćete i na koliko dugo, kupujete je na aerodromu za 20 dolara, a moguće je i unaprijed preko interneta. Napuštanje aerodroma;   „Tuk tuk here and a  tuk tuk there“…  Tuk-Tuk njihovo tipično prijevozno sredstvo prvo je što vam postaje apsolutni dio kulture i života tamo, od svih vozača koji su se odmah na aerodromu nudili iznajmljujem i ja svoj i krećemo. Vozač i ja + otkrivanje grada, za manje od deset dolara cijeli će dan biti vaš i voziti vas gdje poželite, čekati na jednoj destinaciji i odvesti do druge, cijena ovisi o vašem umijeću cjenkanja, ali dogovor unaprijed je ključna stvar.

Slijedi bus prema Sihanaukvilleu popularnom mjestu za odmor na moru; za njihove bogataše, ali i za turiste, oko četri sata vožnje jugozapadno od Phnom Pehna. U busu za Sihanaukville upoznajem talijanku s kojom po dolasku tamo dijelim  Tuk tuk do Otres Beacha, koji je puno bolja opcija za boravak nego sam grad. Radi se o poprilično dugoj pješčanoj plaži na kojoj su resort do resorta, jeftino, puno mladih ljudi iz cijelog Svijeta i idealno mjesto za potpuni odmor i potpuno isključenje na sve načine.

Talijanka i ja bile smo samo dokaz jedne jako loše strane cijele te priče; ona posjećuje svog prijatelja talijana koji drži  resort, a ja svog slovenskog i njegov. I ta priča preslikana je na cijelu kraljevinu Kambodžu, gotovo sve drže stranci (sve što donosi lovu), jer iz istog tog razloga što se sve može kad znate kome dati lovu i što nema puno kompliciranja kod viza, mnogi iskoriste priliku i zarađuju dok su Kmeri osuđeni na to da budu sretni ako rade za njih za par dolara. Priroda i more nisu nešto neviđeno, dapače bila sam i na bojim mjestima po drugim zemljama, ali energija koja vlada je vrijedna svakog posjeta, a iako nisam očekivala to od Kambodže; ludih noćnih provoda ne nedostaje ni jedan dan, bilo na Otresu ili još više u Sihanaukvilleu, do kojeg vam se stalno nudi tuk-tuk i treba oko 15 minuta.

Stvar koju sam iskoristila i svakome bi preporučila; mogućnost izleta na otoke u blizini koji se nude. Isti ti otoci imaju svoje resorte na kojima ćete se stvarno osjećati kao da ste zalutali u neki novi svijet daleko od svega, a i priroda je daleko fascinantnija od samog Otresa.  Meni je najbolji bio Koh Ta Kiev, koji je ipak zaslužio svoj zaseban putopis…

Nakon Otresa krećem mini busom do Kampota, popularan ” riječni” gradić i glavni grad istoimene  pokrajine, najpoznatiji po proizvodnji crnog bibera, koji obilježava hranu po cijeloj zemlji. Grad je prepun restorana u kojima za smiješno jeftine cijene možete uživati u hrani s tim istim biberom, a cijena mog boravka u simpa hostelu ( drvene kućice)  odmah uz rijeku je bila  2 dolara na noć. Opuštanje uz rijeku je zapravo nešto što i privlači turiste najviše. Izlet u Kampot predstavljao je putovanje po Kambodži na puno načina, recimo odmah po silasku s busa “nas” šestero shvaća da svi putujemo sami, jako lako se “skompamo” i proživimo nekoliko idućih (nezaboravnih) dana zajedno. Po upoznavanju s njima mijenjam prvotni plan po pitanju hostela i zajedno odlazimo u isti. I eto nas cura iz Belgije, Hrvatica, Argentinac… neki od njih su mi i danas prijatelji.

Već drugi dan lako ih nagovaram na plan koji uključuje iznajmljivanje skutera i posjet Nacionalnom parku Bokor, oko 2 sata udaljen od  Kampota, radi se zapravo o planini na koju se vozite skuterima ili autom.

Nezaboravan dan uključivao je i vožnju/ posjet lučkom gradiću Kepu, koji je isto tko nezaobilazna destinacija ako ste u Kampotu. Najzanimljivija je tržnica sa svim mogućim ribama i restoranima u sklopu nje gdje se nude ribe u kombinaciji s crnim biberom na sve moguće načine. Sam grad neće biti nešto nezaboravno sigurno, ali vožnja do njega je nezaboravno iskustvo  prilikom koje se upoznajete s životom u Kambodži puno bolje nego po tipično turističkim točkama.

Kronična upala sinusa i  povišena temperatura upoznale su me s još jednom specifičnom stvari za zemlju. Antibiotici i bilo koja vrsta lijekova kupuju se na istom mjestu gdje i alkohol, žvake, čips,.. shvatili ste ; najobičniji mali dućan i “čiča”  kojem su nedostajali zubi, a bio je i pod laganim utjecajem alkohola i ja raspravljali smo o tome koji bi mi antibiotici bili najbolja opcija. Znam otprije koje koristim za iste probleme, pa se nisam morala oslanjati na njegove savjete, ali iz moje perspektive bile je poprilično nevjerojatno što sve se može kupiti kod njega i način na koji se lijekovi prodaju. Izliječena, rastajem se s novim prijateljima i nakon nekoliko ludih dana krećem busom prema novom gradu ; Battambangu, dok se oni odlučuju za izlete na otoke u blizini.

 

2002Battambang  je drugi najposjećeniji grad u zemlji, prvenstveno zbog hramova koji se nalaze u blizini, no iznimno je popularan i izlet “Bambus vlakom” kroz rižina polja, prilikom kojeg možete doživjeti jedan od zalaska sunca koji spada u one koje stvarno pamtite. Pruga koja je nekad bila građena kako bi im omogućila bolju povezanost danas služi samo kao turistička atrakcija i zapravo je iznimno smiješan taj izlet- nakon što vas dovedu do kraja jednog smjera, skidaju drveni dio vlaka i motor kako bi ga okrenuli za povratak u drugom smjeru. Jedna od loših stvari kad putujete sami i dođete zadnji na postaju s koje se kreće, cijenu vožnje plaćate sami, no tih desetak dolara koje inače možete dijeliti se stvarno isplati potrošiti na to.

 

Ipak ono zbog čega bi ja Battambang stavila na sam vrh nezaobilaznih mjesta u Kambodži je brod koji kreće iz njega i vozi vas do najpoznatijeg Siam Reapa. Prilikom te vožnje doživite “pravu” Kambodžu. Sav taj težak život djece, a i odraslih isprepleten vam je pred očima sa specifičnom prirodom i kućama na drvenim nogama ili plutajućim kućama. Nekoliko sati uglavnom nećete puno pričati, dok će vam u glavi trajati eksplozija misli u puno različitih smjerova. Naravno na vožnju se možete odlučiti i u suprotnom smjeru prema Battambangu iz Siem Reapa, putem se zaustavljate i u jednoj od plutajućih kuća na ručku, obzirom da vožnja traje nekoliko sati. Nažalost za taj pothvat Kambodžu morate posjetiti za vrijeme sušnog razdoblja, jer vožnja je jedino tad moguća.

Siem Reap je grad kojeg  svi posjećuju u Kambodži, a slike Angkor Wat hrama i ostalih hramova pod zajedničkim nazivom Angkor, koji su dio grada  ono su s čim svi tu zemlju i povezuju. Najveći- Angkor Wat je u 12 stoljeću nastao kao hinduistički hram, da bi kasnije bio pretvoren u budistički, a Kmersko carstvo i hramovi bili su jedno od najmoćnijih i najbogatijih carstva  u to vrijeme. Hramova  ima toliko da bi vam i tjedan dana bilo premalo ako baš sve hoćete vidjeti i detaljno istražiti,  no i nakon jednog dana već vam lagano svi postanu isti, iako to ne umanjuje njihovu nevjerojatnost.

Za posjet hamovima čija se ukupna površina proteže na stotine kvadratnih kilometara nude se svakakve karte; jednodnevne, trodnevne, tjedne…Ipak jednodnevna koja vam dozvoljava zalazak sunca i kasno popodnevni posjet prvi dan, te cjelodnevni drugi dan i više vam je nego dovoljno za vidjeti one najpoznatije i najveće. Ono što će vam ipak svakako trebati jest iznajmljivanje tuk-tuk vozača koji vas vozi od jednog hrama do drugog i čeka vas ispred dok se vi gurate među nebrojnim turistima. Vozači su već toliko upoznati s turističkim vođenjem da su vam i njihove priče i preporuke određenih hramova dovoljne, pa vam vodiči nisu nužno ni potrebni, iako i njih možete platiti. Naravno, osim zalaska sunca prvi dan, izlazak istog je još fascinantniji drugi dan, iako se zbog njega budite prije 5, kad ga doživite shvatite zašto se gotovi svi na to odlučuju. Jedino što vas može ometati u uživanju su turisti kojih ima puno previše.

Iako je cijela zemlja neočekivano ispala dobra destinacija za noćne provode, to ipak dostiže svoj vrhunac u ovom najpoznatijem turističkom gradu; Siem Reapu. Pub Street, glavna ulica za zabavu konstantno je krcata turistima po više nego mnogobrojnim restoranima, klubovima, kafićima, salonima za masažu, tetoviranje… A ono što se nikako ne propušta je i noćna tržnica sa svim što možete zamisliti, egzotika po restoranima mene je natjerala da jedem krokodila iako se nude i mnogi drugi egzotični obroci.

Za buduće putnike;

Preporuka za posjet ; sušno razdoblje – otprilike krajem listopada počinje i završava krajem travnja.

Nosite  dolare, ionako se sve u njima plaća, a ne eure. Ako već nije moguće obavezno imajte manje novčanice sa sobom, jer je nevjerojatno glup osjećaj imati u rukama novac koji vam nitko ne želi promijeniti, jer se radi o “prevelikim” novčanicama.

Najbolje fotografije

Najbolje fotografije

Kad putujem najvažnije mi je da je baterija na fotoaparatu uvijek puna… Svaki putopis ima svoje fotografije, no ovo je kolekcija onih najboljih sa svih putovanja. Podijeljene su u nekoliko kategorija,  a sve skupa služe kao virtualala izložba na stranici. Uživajte u gledanju kao što sam ja uživala u fotkanju…

NATURE

AROUND THE GLOBE

WILDLIFE


PEOPLE

 

 

Kambodža, Koh Ta Kiev - apsolutni bijeg iz stvarnosti!

Kambodža, Koh Ta Kiev - apsolutni bijeg iz stvarnosti!

Je li do uvijek nasmijanih Kmera , prirode, egzotike ili već nečeg drugog, ne znam, ali fascinantan je broj mladih ljudi iz cijelog svijeta koji se odlučuje na otkrivanje zanimljive Kambože. Od svih otoka i skrivenih mjesta na kojim sam imala priliku gubiti se iz stvarnosti po kraljevini, otok Koh Ta Kiev definitivno je ostao jedno od najboljih mjesta. Mnogi koji su potovali kroz Kambodžu nisu odvojili vrijeme za njega, no to mu samo postaje još jedna prednost, nije postao tipično turističko sakupljlište onih opsjednutih fotografiranjem i objavjivanjem statusa po facebooku, to tamo nije baš ni moguće, odcjepljeni ste od gotovo svega i morate se prilagoditi ekipi i osjetiti vibracije otoka i energiju prirode. Ipak otok je po mnogočemu poseban, pa priče o njemu itekako kruže među backpeckerima koji “briju” po Kambodži, sve ako i nisu otišli do njega.

Ne znam jeste li kojim slučajem propustili Di Caprijev film Žal, u kojem Tajlandski skriveni otok postaje mjesto na kojem nekoliko mladih ljudi stvara novi svijet za sebe po svojim pravilima, daleko od bilo kakve civilizacije, ako jeste pogledajte, a oni koji  još maštaju o toj  ideji, skupite lovu i krenite na Koh Ta Kiev, nešto gotovo takvo postoji, samo u Kambodži. Otok je u Tajlandskom zaljevu, oko 10 kilometara od SihanoukVillea, poznatog Kambodžanskog lučkog grada/ljetovališta, na jugozapadu zemlje. Kao i  većinu zemlje najbolje ga je posjetiti za vrijeme sušnog razdoblja, inače kiša može postati prepreka u uživanju, sušno razdoblje je laički rečeno onda kad je kod nas najhladnije, od studenog, pa recimo do travnja, opet naravno postoje varijacije. Već je sama vožnja barkom do otoka od, oko sat vremena udaljenog Otres Beacha ( popularna plaža blizu grada)  zanimljiva, jer uvijek imate priliku vidjeti lokalne ribare i njihov način ribanja, a što sam  mu se više približavala shvaćala sam zašto svi koji su bili govore o tome kako je to otok na koji jednostavno moram.

Još nisam ni oba stopala stavila na pijesak, silazeći s barke, miris neke dobre hrane samo je blago prikrivao miris trave, koja se na otoku puši, ali i bezbrižno uzgaja, a energija koja vlada na otoku natjerala je gotovo svakog  tko je zakoračio da produlji svoj boravak, jer već nakon samo nekoliko sati, nema te stvari na koju ne zaboraviš i ostaviš tamo gdje si ostavio i svaki trag civilizacije. Joel koji nije ni po čemu tipični Amerikanac drži dobar dio otoka. Uz kućice  na drveću , za koje plaćate par dolara na noć,  ima svoju ekipu s kojom živi i ugošćuje vas, a uz  to imaju i malu proizvodnju inače zabranjenog  Absenta ,a i  dobru zalihu trave u džungli. Kako ? Tako, u Kambodži je SVE moguće, ako znate kome dati lovu, u ovom slučaju on plaća “danak” vojsci kojoj otok inače pripada, a za dobru lovu, oni ga baš ništa ne pitaju. U samo nekoliko sati provedenih za šankom i hladan alkohol, najčešće se čuje, od onih koji su došli nakon mene, ; “hey are you dude that makes his own Absent?”   tako da mi nije trebalo dugo da shvatim da se ne radi samo o uživanju u netaknutoj prirodi.

Uz stimulacije za zaboravljanje problema, brine se Joel i za uživanje u hrani, pa za par dolara jedete  talijanske specijalitete koje sam priprema, čovjek je radio ko kuhar u Italiji, već sam napomenula da nije tipičan Amerikanac ili lokalne specijalitete, koje pripremaju lokalci koje žive i rade na “njegovom otoku.”

Osim predobre prirode, način na koji je sve skupa uređeno izgleda ko da je dio otoka oduvijek,  mislili su na svaki detalj kod uređivanja., tako da taj cijeli dio otoka izgleda ko da ste došli kod nekoga doma, samo je kuća na otvorenom, sve skupa tjera vas na pomisao da vam se nikako ne odlazi i da bi bilo super ostati vječno i  pretvoriti ovo u novi dom. Kad ste na otoku jednostavno postanete jedno s džunglom na njemu, nema granica između vas i prirode, spava se zajedno s pticama, kukcima svih vrsta ,miševima i svim ostalim životinjama.

Ono što još neodoljivo podsjeća na film Žal, kad dođete odmah ste dio ekipe i istog trena oni koji su tamo postaju vaša nova zamjenska obitelj, inače vam nema ni puno smisla ostajati  na otoku,… no bez brige svi su doslovno ko leteći medvjedići, ;  “ako volite planinu,  rijeku i cvijet primit će vas odmah u svoj šumski svijet .. ”  samo su planina i rijeka zamijenjeni  nekim drugim stvarima ;). Kad padne noć stvari postaju još zanimljivije, gitara dobije svojih 5 minuta , struja se brzo zaboravi, ima je dovoljno samo za napuniti mobitele, za one koji se baš teško isključe iz svijeta. A nakon dobre noći ispod zvijezda, na otoku na kojem sam se osjećala ko da sam doslovno usred ničega, totalni odsjek od stvarnosti, svaki mamurluk postaje podnošljiv uz pogled s kojim se budiš.

Za vrijeme boravka na otoku, ali i danas kad često pomislim na otok, ne mogu da ne zaključim kako u našoj zemlji s 1000 otoka postoji bezbroj mjesta gdje bi se jednako dobar  bijeg za željne spajanja s prirodom mogao napraviti, jer ionako je energija na otoku ta koja ga čini posebnim prije same prirode, a osim toga nije da naša priroda baš zaostaje za onom u Kambodži , dapače. Ok možda ne možemo proizvoditi Absent ili uzgajati travu, ali nešto jednako dobro moglo bi privlačiti ekipu sličnoj onoj koja tamo odlazi iz cijelog svijeta.  Samo se nadam da nećemo čekati nekog luckastog Amerikanca da nam to dođe napraviti, već da će se među našim nezaposlenim mladim ljudima pronaći neko s dobrom idejom i stvoriti nešto slično, svakako ima gdje.