Kamerom po svijetu

Kamerom po svijetu

Prenijeti neko mjesto ponekad je najbolje ako se uključi i video u cijelu priču, baš zato pokušavam i taj medij sve više pretvoriti u konstantan dio mojih putopisa...

 

Magija Tajlanda u dvije minute…

 

Egzotično zelena Šri Lanka…

 

Jedna plavuša, jedan Harley,  jedna planeta, jedna čarolija  u  jednoj minuti 

 

Advent u New Yorku…

 

Jedna od dražih avantura, iznajmljen auto i 3 plavuše s Balkanka po Americi 🙂

 

San Franciso i mojih godinu dana u njemu u par minuta, ljubavno pismo gradu !

 

Moja  Route 66 izložba u Muzeju za suvremenu umjetnost 

 

Plaže , izlasci , priroda, arhitektura, vibra, cjelokupni doživalj Malte na brzinu

 

Harley dani Biograd 2014

 

Godina u kojoj sam prešla navjiše kilometara i čarolija toga u tri minute

 

Virtualna šetnja kroz San Francisco …

 

Ima jedno potpuno čarobno mjesto u Sloveniji; Bovec! Kako i zašto ? Eto tu.

Dubai=New York+Vegas?

Dubai=New York+Vegas?

I bi Bog , dobro Alah u ovom slučaju i bi šejk i stvori on sebi izmišljeno carstvo usred pustinje  i plati dobro robove , podari im malo zabave i luksuza i nastade najveći preserans na dragoj nam planetici, Dubai.  Inače volim pustiti putu da me odvede u najzanimljivijem smjeru, ne pripremati se za putovanja previše, doživjeti mjesto svim čulima… No, toliko dokumentaraca kao o Dubaiu nije snimljeno valjda o nijednom mjestu, pa ih nisam mogla baš sve izbjeć, a svi govore  isto;  perverzije poput skijališta usred pustnje i to u shopping centru, noćenje u hotelima, koje dođe koliko mi obični smrtnici ne zaradimo za dobar dio radnog vijeka, umjetni otok u obliku palme, najviša zgrada, naj ovo, naj ono,.. Šejk koji želi pokazati cijelom svijetu koliko novca ima, pa naravno privlači često i sav moralni šljam koji postoji…

Sve sam to vidjela tamo, ne lažu.  Dubai  nikako nije na listi  destinacija koja bi mogla biti znimljiva backpekerima poput mene ili onima željnih egzotike na putovanjima, još manje željnima kulturne baštine i povijesti, a i sama pustinja nije neko čudo od prirode. No kako sam „skučenog“ mišljenja da svaka selendra ima nešto za vidjeti i otkriti , te postati putovanje na kojem ćete nešto novo naučiti, ako znate gledati, odlučila sam prihvatiti poziv prijatelja koji su otišli tamo u potragu za „srećom“ i  pronaći  nešto što će i mene fascinirati, svoju zadovoljštinu, ono nešto, što ga čini drugačijim od svega ostalog.

Znala sam da to neću pronaći  u hotelu u obliku jedra, kopiji Venecijanskih kanala, ponudi svega što možete zamisliti, najvećoj koncentraciji najskupljih automobila, uistinu  ni na jednom drugom mjestu nećete  vidjeti toliko lamborginija, ferrarija i sličnih ego tripova u jednom danu.Volim i ja cipele, a brzu vožnju obožavam, ali nažalost nije mi bitno tko što nosi i vozi li auto i kakav. Ipak nisam napustila Dubai potpuno ne zadovoljena. Nisam to nešto očekivala  čak ni od najviše zgrade na svijetu; Burj Kalife. Iako je pogled s nje i više nego impresivan. (Preporučujem rezerviranje termina unaprijed na inetrnetu, jer je tri puta jeftinije opcija od one da se samo pojavite tamo.)

Osjetila sam ipak neku posebnu vibru  u tom cirkusu. Svi koji tamo žive, a nisu lokalci, dolaze na neko vrijeme i s nekim ciljem ili su samo turisti, nema baš onih koji razmišljaju o Dubaiu dugoročno, on je i gotovo nemoguć za nešto takvo, pa grad zato i ima taj neki ludi puls. „Jer ja sam tu u prolazu“, pa kad sam to pomnožila s milijunima nerijetko mladih i zgodnih  ljudi iz cijelog svijeta, shvatila sam zašto sve djeluje tako ne obuzdano kako djeluje. Dubai mi je bio kao neki čudan spoj New Yorka i Vegasa. Blještavilo i ludilo Vegasa tu je gotovo isto samo se radi o malo finijoj verziji bez kockarnica i lažnih Elvisa Preslya , ali sve je također blink- blink i razuzdani provodi mogući su svaku noć. Uvijek je sve dostupno, tako se u 4 ujutro recimo sjetite da vam fali kutija cigara, coca cola, jogurt, kondomi bilo što, jednostavno nazovete broj i dostavljeno vam je kroz desetak minuta, a dostava je besplatna. Da ne govorimo o tome da je sasvim normalno doći u restoran u 3 ujutro i dobiti sve jednako kao da ste došli u tri popodne, možda nije priča u svakom restoranu takva, ali ima ih. Osim ne spavanja grada, ono što me svakako podsjetilo na veliku jabuku je prisutnost apsolutno svake nacije ili boje kože ili religije ako hoćete, tu postoji baš svašta i u isto vrijeme, šeta to sve po centirma i po ono malo dijelova po kojima zapravo možete prošetati, zaista nije mjesto gdje sam mogla odlučit ; ma ja ću pješke.

Tradicionalne arapske haljine na muškarcima, a uz to enorman broj polugolih turistkinja, naravno i posve zamotane žene, sve to skupa, šarenilo kultura čini još bogatijom. Apsolutno multi-kulti mjesto i svi tamo funkcioniraju i dijele život barem na kratko. Istina, takav je svaki više milijunski svjetski grad, ali u Dubaiu je baš to specifično. I taman kad sam promislila da bi i ja mogla tu zagrabit neku lovu i potrošit koju godinu …prošo mi je kroz glavu scenarij u kojem mi se život svodi na odlaske u shopping centre, na plaže, u teretane naravno, jer za uspjeh morate super izgledati i lude noći, ali čudna kakva jesam ipak mi to nije savršeno.  Previše volim  šetati gradovima u kojima svaka cigla ima neku priču, naići na umjetnost u raznim oblicima, na svakom koraku, a tamo to ipak ne postoji. Da, doveli su oni i umjetnike iz cijelog svijeta da im stvore kulturnu scenu, koja naravno nije nešto…jer eto duša se ne može kupiti i stvoriti preko noći. Jedina  umjetnost koja je dosegla vrhunac, je umjetnost lagodnog života u kojem je sve prilagođeno vašim potrebama.

Za moju hipersenzibilnost bi bilo bolje da nisam primjećivla  robove u obliku potplaćenih Indijaca, Pakistanaca, Filipinaca i mnogih drugih na čijim leđima je pustinjska perverzija i bila izgrađena. Za to primjetiti dovoljno je samo da umjesto taxija, koji je usput rečeno prejeftin, ( za cca 50 kn dospijete s jednog dijela grada na potpuno suprotni) odlučite koristiti njihov oblik podzemne, tj nevjerojatno uređenog gradskog prijevoza, koji je uređeniji i čišći od naših ljekarni, tako ćete morati primjetiti i one druge stanovnike Dubaia. Oni tamo crnče za siću, što je očito na prvi pogled kad ih vidite,  kako bi savršen šejkov svijet dobro funkcionirao. Sve je tu po pravilima, prvi vagon je za one s vip kartom, drugi samo za žene i djecu , a onda sljedećih nekoliko za sve ostale. I svi se toga drže, nema tu ne poštivanja pravila, ali opet obzirom da je u svemu tako, ne brinete puno di vam je novčanik i osjećate se dosta sigurno.

Prvi dan sam krenula s plažama, prva mi je bila Jumeria beach, odličan pijesak, ipak smo u pustinji, ako nije tu, di je? Ipak, more je druga priča, ne nije čisto ko naše i nisam poželjela boraviti dugo u njemu, nimalo fascinantno zapravo. U daljini pogled na burj kalifu i sve zgrade najveće i najpoznatije ulice sheik zyhad road, palme, sve u svemu super izgleda, ali nikako ne spada u plaže za koju bi rekla da ju morate vidjeti.  Ali, staza za trčanje!! Ne vidim joj kraj, a ono materijal od kojeg ne stradaju koljena, ko neka guma, a odmah do nje betonska za role i šetnju! Ne znam je li moja fascinacija bila posljedicom godina bavljenja trčanjem ili jednostavno činjenice da su na baš sve mislili.  Ostale su plaže vrlo slična stvar , zgradurine u pozadini , hoteli čudnih oblika, preserans i sve napravljeno kako bi vi uživali i trošlili. Ali nema  ljubljenja , pipkanja i sličnih stvari, zabranjeno! Da pitala sam se i ja ko provjeravaju , nisam dugo čekala odgovor, momci u plavom , samo nisu uvijek u plavom često su i u civilu.

Od svih turističkih atrakcija i izleta koje nude na svakom koraku , obavila sam između ostalog  desert safari , đipom su me pokupili ispred zgrade, vozili me kroz pustinju , jahala sam devu, uživala u showu  trbušne plesačice i nekih drugih „tradicionalnih“ plesova, iako je „autentična“ turbušna plesačica zapravo bila zgodna ukrajinka, a plesač ko zna od kud, no dobro, nećemo cjepidlačiti. Dobila sam odličnu večeru i vratili su me doma , a sve za neku stvarno sitnu lovu, jer agencija koje takav paket  nude je masu. Tako da na internetu možete pronaći takav izlet već za sto pedeset kuna, ako ne i manje.

Prvu noć započela sam večerom u jednom od doslovno stotinu restorana ispred Dubai Malla, u sklopu kojeg je i Bruj Kalifa, a i slavni show fontana, koji je  impresivniji od onih u Vegasu, ipak je šejk morao dokazati da on može bolje i jače. Cijena večere u tim restoranima iznosi gotovo jednako kao i cijene u nekim prosječnim restoranima kod nas, uz daleko bolju ponudu i kvalitetu.  I sjedimo tako ja i frendovi i tisuću drugih i horde koje hrle na ogradu, da gledaju fontane i tako ista priča svaku noć. Možda jesam cinik po prirodi, ali večera uz pogled na Burj Kalifu i fontane me ipak fascinirala.

Slijedi  alkoholiziranje i ples po klubovima do ranih jutarnjih sati, nešto slično balkanu. No, opet bi lagala kad bi rekla da se nisam odlično provodila i da noćni život nije dobar. Kad padne noć Dubai postaje raj za željne takvog provoda, ima i droge ako trebate , zgodne polugole cure, naravno to nikako nisu lokalne cure, već sve one koje su tamo nekim poslom ili na godišnjem, a nije  tajna da i seks turizam cvjeta, pa Roxanne nije nikakav problem dobiti i to spada u ono što možete naručiti, samo na drugom broju. Odlično uređeni  klubovi, dobra glazba, zabave svih oblika. Nešto što nikako ne bi očekivali od muslimanske zemlje, ma koja zabrana alkohola? A ako ćemo usporedit s našom obalom ljeti, nije ni nešto skuplje. Jedino nema onih opcija piva iz konzuma pa na klupice, malo je trgovina koje prodaju alkohol, srećom frendica živi u starom dijelu Dubaia, odmah do jedne, ali samo u stanovima, na ulici zabranjeno! U velikoj većini klubova ulaz za cure je besplatan kao i prvo piće i slične pizdarije, ma raj.  Meni osobno je od svih  najdraži bio „Barasti“ na istoimenoj plaži.

Nisam doživjela avanturu zvanu zatvor, jer nisam ni jednom  baš teturala po cesti, ali da jesam ne bi mi ništa pomoglo. I ljubakanje se ostavlja za doma, ništa po klubovima , a ako ste baš odlučni, laser kojim vas posvijetle može biti  upozorenje ili ako su ljuti tu noć, odmah letite van iz kluba. Puši se ko kod turčina i svugdje, samo restorani unutar shopping centara ne dozvoljavaju pušenje, a  fora je što se nargila isto tako može dobiti u mnogim restoranima, klubovima i kafićima. Zaključak, uz dobro i loše, čak i oni poput mene koji se ne dive pokazivanju financijske moći, mogu pronaći nešto za sebe u  Dubaiu.