Sjedimo za istim stolom nakon puno godina i ne namjerno. On ima iznimno zgodnu ženu, ne voli je puno, ali sluša ga, ja nemam ni dečka, čekam pravu stvar. On neku mrcinu od auta, ja stari sportski motor. Ja sam u međuvremenu bila stjuardesa, turistički vodič, novinar, producent, dizajner.. njegov tata ima firmu, neku. On je najdalje bio u Italiji na skijanju, a ljeti ide na Zrće, ja sam od kad smo se zadnji puta vidjeli proputovala, što bi se reklo pola svijeta. On ima stan, tata kupio, ja mjesečnu najamninu. Ja imam  puno prijatelja i poznanika po cijeloj planeti i tu i zato volim face, on ima samo jednog  prijatelja, jedino je on dovoljno dobar i nema vremena za stvari ko facebook. On svaki dan ide u teretanu, ja nešto novo pročitam. Kad sam ja hranila djecu u Kambođi, on je djelio otkaze u tatinoj firmi. On se misli bavit politikom, a ja proputovati ostatak svijeta. Danas u Hrvatskoj on vrijedi znatno više nego ja, on je sasvim normalan, a ja sam od kad smo se zadnje vidjeli postala užasno čudna i nisam baš svoja. I šta sam li samo radila do sad ako nemam ni auto ni stan?

Susreti s ljudima koje niste vidjeli godinama, a podijelili ste  srednju školu, bili su vam neostvarene ljubavi ili bivše, bivši prijatelji ili već nešto slično, ponekad donose sa sobom poseban doživljaj. Uglavnom izmjenimo par površnih riječi,  nahranimo si ego  postignutim u međuvremenu ili si ga oni nahrane, šta li već, uglavnom je brzo gotovo. Takvi susreti  znaju potaknuti na razmišljanje o vlastitom životu, sva sreća pa ih ne doživljavamo često.

Postoji i ona vrsta s kojima se jedva pozdravimo, e takvi su još zanimljiviji , s njima se priča gadno završila ili je jaz postao prevelik, susret s njima i bez riječi može biti još dublji. Postoji opcija gdje ponosno držimo glavu ili bi najradije nestali, ovisno o tome tko je bio kriv za raspad sistema. Uglavnom me  susreti, ko ovaj s početka priče čine samo ponosnom na sebe, potvrde mi da idem u dobrom smjeru, ali to popodne je ionako bilo do tad već čudno, uz to pms ili neki vrag, pa sam nakon tog susreta i ja krenula u neka čudna preispitivanja. Jesam li ja stvarno normalna obzirom da nemam nikakv kredit, stan ili auto u 29oj?  Dobro da imam račun u banci, pa makar i prazan, a nije da nisam radila i zarađivala do sad, dapače. Samo je baš sve otišlo na putovanja ili studiranja, jesam li baš morala tako? Vrijedi li išta sav moj trud do sad, kad ionako nemam nikakvu značajnu potvrdu za sve skupa? Zašto ja ne mogu ni zamisliti da sam s dečkom koji ima „tatu“?…

Tipične gluposti prekinula je poruka na mobitelu, kaže Emily i Gemma, cure koje sam upoznala u Aziji i provela nekoliko nezaboravnih dana s njima, prevedno s enleskog; Hej di si ti ? Selimo se u  stan u Londonu , faaaaališ, dođi brzo kod nas, možda se i mi pojavimo dolje ovo ljeto….

Ma koji auto? Koji kredit?  Ma nek je on vredniji svima, ali baš svima, jer meni sigurno nije. A nije ni nikome od mojih frendova s kojima kasnije idem na pivo. Zašto uopće dozvoljavamo okolini da nas  i na samo mali tren tjera na sumnju? I opet onaj  neopisiv osjećaj u mojoj glavi, kad se samo nasmješim, onako za sebe, nakon što me više ne vide oni koje sam srela, a pripadaju toj vrijednijoj vrsti.

I „Hvala ti živote“, by Majke, a jedva čekam susrete s onima koji mi imaju što za reć, a i ja njima. Slučajni susreti te vrste su na sasvim nekim drugim dimenzijama i ne tjeraju na nikakva preispitivanja.

Nije ni važno što radite i u kojem se smjeru razvijate, jesu li vam auti bitni ili ne., imate li novi kredit ili ne. Može i sve to biti dio vas, no bitno je da ste ponosni na svoj put, da volite smjer u kojem idete. Onda vas nikakav pritisak okoline i većine ne može natjerat u sumnju. Nisam izmislila toplu vodu s ovim, ali svi to prolazimo s vremenom i  treba nas podsjetiti da nam je neisugrnost u top 5 neprijatelja, dok vi znate svoje, nek svi drugi znaju svoje, ali za sebe ne vas. Ako slušate 300 različitih ljudi, svatko od njih ima svoje mišljenje, a vi idete u  300 različitih smjerova ili 300 nečeg drugog/ upotrebljava se na Balkanu…. i gdje ste onda vi u svemu tome? Koji je vaš smjer? Baš taj, nijedan!

Leave a Reply