Riana čestitamo dobili ste posao! Kad se želite preseliti i pridružiti našoj internacionalnoj kompaniji?  Ovotjedni poziv  nakon 150 odrađenih intervjua s njima. Zadnji dio uključivao je i cjelodnevnu torturu  za koju je priliku dobilo nas 30ak od kojih su izabrali samo nas 10. Dan je uključivao jako puno samostalnih i timskih zadataka. Nakon priopćene vijesti prvo mi objašnjava kako im jedna stvar ipak nije bila jasna : obzirom da oni traže ljude koji  grizu i  ne puštaju;  ambiciozne, uporne, emocionalno iznimno jake… šokirao ih  je naš hrvatski đir “ma neću se ja gurat”…

Iznenađeni su  kako su svi u Hrvatskoj diplomatski raspoloženi – naime dosta tih timskih zadataka bilo je poprilično natjecateljskog karaktera i oni ne mogu vjerovati kako smo svi bili “premirni” i nismo sami sebe gurali…..tako sam i ja dobila kritiku kako sam bila super ali prediplomatski prihvatila da neko drugi postane pobjednik mog tima… no inače sam bila ko pravi leader pa hajd ti možeš. Ma vraga smo vam mi diplomati s našom balkanskom prirodom, radi se tu o nečem potpuno drugom!…

                                                                                              * * *

Ona je moja prijateljica, mlada, jako zgodna, pametna i školovana. Nedavno se vratila s prakse u dalekoj zemlji gdje  je učila druge engleski, kao i za većinu  njene vrste kod nas nema posla, no ona s druge strane nije jedna od onih koja sjedi doma i plače; nema na kakve se poslove nije javila i nema zemlje u koju nije poslala životopis… I neku noć mi sva jadna piše kako ju je odbio lik iz Nizozemske za kojeg se trebala brinuti- on je potpuno paraliziran, pa si samo možete zamisliti o kakvom se poslu radilo! I nije joj jasno  zašto, sva jadna misli da ni za to nije dobra!? Ma ljubavi i ja bi  te odbila, jer da živim cijeli život u zemlji u kojoj su stvari posložene ko tamo stvarno bi tražila kvaku u tome da mi se osoba s tvojim kvalifikacijama javi na ovakav oglas….

I to vam je objašnjenje naše novo nastale  diplomatske nacije...poraženi smo! Kakva kriza , kakav nedostatak novaca osakaćeni smo na neki drugi način. Nakon godina i godina neplaćenog rada obezvrjeđivanog teško stečenog znanja i podcjenjivanja došli smo do faze kad ne da ne vjerujemo u sebe i snagu koju imamo nego se i sami  apsolutno  podcjenjujemo i to je ono najgore što nam se dogodilo , sagni glavu i trpi jer nema bolje!

Ma o čemu mi pričamo? Nekoliko energijski jačih emocionalnih vampira nas je uvjerilo kako ne valjamo i za ništa nismo -bolest se proširila na cijelu naciju, naravno da će se samo nekoliko njih bogatiti ako će nas ostale uvjeriti da ne valjamo i da moramo tako eto pomiriti se tim…dok u nekom drugom svemiru ne dostignemo njihovu savršenost…tako će uvijek biti onih koji će besplatno pisati , pjevati , šivati, voditi- RADITI…. za to da se neko drugi bogati… na vama je da izaberete koliko se možete sagnuti ! No, iz iskustva znam da što ste vi jači oni su momentalno slabiji, pa kad bi svatko od nas počeo od osobnih krugova ,u svom okruženju pokazao zube i ne pristao na sulude kompromise došli bi do daleko većih krugova  i izašli iz emocionalne krize koja je ovu zemlju pogodila malo žešće od bilo koje gospodarske krize!

A ako ćete razgovarati s bilo kojom iznimno uspješnom osobom u potrazi za receptom uspjeha, on je jako često isti; imati vjeru u sebe ; drugim riječima imati muda!  Želim vam svima Grande Cojones u skorijoj budućnosti , jer revolucija počinje u nama samima! Slično je i s emocionalnim odnosima, taj najčešće žene osakati… Da sam ja  vjerovala nekome ko me godinama uvjeravao u to kako ništa ne valjam, danas ne bi osvajala svijet prijeđenim kilometrima, nego bi njemu kuhala ručak  i vjerojatno dobila s vremena  na vrijeme šamar kao dokaz ljubavi. Mene ipak čekaju novi kilometri i novi uspjesi, jer imam velike zube i još duži jezik! 😉